Trondhajm
Prvi svom prvom i davnom posjetu skandinaviji (1991) provel sam 4 tjedna u Normeškoj kod frenda. Prve bežanije u toj za orijemtaciju predivnoj zemlji imal sam baš u Trondheimu i okolici. Valjda drugi dan kak smo došli gore otišli smo na trening na brdo iznad/pokraj/u grada(u). Nekaj ko Dolje u Zagrebu, samo kaj je prostor bitno veći. Koliko sam skužil taj prostor se bu koristil za svjecko ali ne i ova karta. Uglavnom došli mi u normešku pripizdinu, bogu od pete daleko na sjeveru, sparkirali se taman onkraj jugića. Bijelog. Ljubljanskih ju tablica. Sa O zastavicom na retrovizoru. What the fuck! Nemreš bolivit od svih terena i karata u Normeškoj jedina tada dva prisutna balkanca najdu se u isto vreme na istoj. Romc to jebil. Kad je već bil na O-Ringenu skočil je i malo do Trondhajma (oko soma i pol km). Teren je inače tipičan za taj dijo kugle zemaljske. Tlo prekriveno travom. Mekana zemlja. Visoka zimzelena šuma. Jezera i močvare. Kameni odroni/odsjeci, glavice, vegetacija koja se ne crta, poneki putić. Brda. Brda. Čuvene žute močvare. Vidite da ih ima dost na karti. Po tim žutim močvarama se možete dobro orijentirati, ugodno su prevozno sredstvo, i ako je sušno doba vrlo dobre za trčanje. Izbjegavao sam ovdje termin brze za trčanje jer tamo niš nije brzo. Sve su šume krasne ali takve da nemrete napraviti lagani trening. Puno dizanja nogu visoko u zrak i puno trganja ritma trčanja. Ali to treba doživjeti, probati, uživati. Kad projdete kroz tu šumu i još ktome najdete KTicu. Di'š bolje. Obratite pažnju na tisak karte (1982) i standard reambulacije i crtanja. A ja sam to bežal u ljeto 1991. Fora vezana uz kartu je da na mjestu cilja je njihova klubska hiža (NTNUI ili Wing) a par sto metri ljevo je hotel. Po zimi, oko hepi nju jahre, dečki iz kluba direkt iz saune trče goli onkraj hotela do jezera i curik.
