Legenda o Vugrovcu
A nije legenda ona o jeseni. Daklem, u neka davna vremena dok su još trolovi hodali po zemlji a prije neg su naši podoficijeri zišli van izpod Nedine suknje PD HPT Sljeme pa POK Sljeme origazmizirali su poprilično dugovječni Vugrovec. Održalo ih se tridesetak i kusur. Uglavnom su to bile trke na terenima na istočnoj strani Medevednice iznad Sesveta u okolici sela Vugrovec (danas ima Donji i Gornji) i Kašina. Dugo godina to su jebile trke na crnobeloj djelomično reambuliranoj karti. Najčešće sa ciljom na planinarskom domu u Vugrofcu. Alfa i omega naravski jebil Čedo. Gros Čedo. Kasnije '(85) je Čedo i zreambuliral kartu v farbu. U doba jednog Vugrofca se (ak se dobro rimembam) '87 rodila i Senkina i Čedina kćer Linda. Trka znala jebit jednodnevna i dvodnevna. Ponekad pojebinačna a ponekad štafetlinsko-ekipna. I nije se smjelo ljepit kartone selojtepom. Uglavnom još jedna od fora trka koja je nažalost zamrla sa entuzijazmom i istrošenošču svojoga tvorca. U neko doba je trka imala različite oblike štafete i ekipnoga. Najime Maksimirci su bili u sporckome smislu nekaj bolši od Čedinih pulena i omdak je Čedo smišljaval varijamte kak bi njegovi Sljemenaši zmagali. Na jednom takvom ('83 ili '84.) bežala se uparena štafetlina sa serijorom napred i juncem kao drugim i zadnjim članom štafetline. Personalno sam bežal sa Ivicom Lukačićem. On i mislim Puljko iz Sljemena su došli prvi na opće iznedađenje. Omdak sam se boril cjelcatu stazu sa starijim Jurom Ambrožićem. Taj me isti Jura uvjeraval cjelo vrjeme da moj Išijas Ive ni štancal jednu KTicu. Naravski da nis pušil foru. Ali Išijas Ive ipak jebil fer i poštedil me finiširanja uzbrdo od zadnje do Doma. Najime jedna mu KTica jebila malo previsoko pa ni išel po nju. Ljepo si možete uporedit crnojebelu i farbanu varijamtu i ondašnje standarde.
